Dobar ghostwriter ne piše umjesto vas. On pronalazi najbolji način da vaša priča napokon zvuči kao knjiga – i dalje kao vi.
Kada kažem da se bavim ghostwritingom, jedno pitanje gotovo uvijek stigne vrlo brzo: „Čekaj. Znači, ti napišeš knjigu, a na njoj piše moje ime?”
Tehnički? Ponekad da. Ali ako je to sve što mislimo da ghostwriter radi, promašili smo najzanimljiviji dio posla. Dobar ghostwriter ne dobije tuđi život, zatvori vrata i nekoliko mjeseci poslije vrati 250 stranica nečega što zvuči kao on. Njegov je posao napisati tekst koji nije njegov – i učiniti da zvuči kao osoba čija se priča nalazi u knjizi.
Prvo slušam
I to mnogo više nego što pišem. Slušam koje riječi koristite, kako govorite kada zaboravite da razgovaramo o knjizi, koje detalje pamtite nakon trideset godina, što prepričavate s humorom i gdje zastanete. Primjećujem što pokušate preskočiti i koju misao ponovite tri puta, a da toga niste svjesni.
Ponekad je najvažnija rečenica cijelog razgovora ona koju osoba izgovori usput: „A, dobro, to nije važno.” Vrlo često jest.
Ghostwriter ne izmišlja vaš život
Ne izmišlja vaša iskustva, ne proizvodi vam osobnost i ne odlučuje umjesto vas što ste osjećali. Moj je posao uzeti razgovore, uspomene, bilješke, dokumente, fotografije i postojeće tekstove te pronaći način da od njih nastane knjiga.
Tu počinje urednički dio posla:
- Što pripada knjizi, a što joj ne pripada?
- Gdje knjiga stvarno počinje?
- Koji događaj treba ispričati kao scenu, a koji sažeti?
- Što čitatelj mora znati sada, a što tek pedeset stranica poslije?
Jer znati živjeti priču i znati je strukturirati nisu ista stvar.
A onda dolazi glas
To je dio kojeg se klijenti najčešće boje: „Hoće li to zvučati kao ja?” Mora. Inače posao nije napravljen.
Ako vi nikada ne biste rekli: „S dubokom zahvalnošću osvrćem se na izazove koji su oblikovali moj životni put…”, nećete to govoriti ni u svojoj knjizi samo zato što zvuči književno. Ako ste duhoviti, knjiga to smije biti. Ako govorite jednostavno, nema razloga da na papiru odjednom postanete ruski klasik. Ako ste izravni, tekst ne treba oko svake misli napraviti tri počasna kruga.
Dobra ghostwriting suradnja ne zvuči kao ghostwriter. Zvuči kao vi – samo jasnije, strukturiranije i bolje napisano.
Znači li to da autor samo sjedi?
Nažalost, još nisam pronašla način da ghostwriting funkcionira telepatski. Autor je važan dio procesa. Razgovaramo, postavljam pitanja, vi čitate ono što nastaje i kažete: „Da, točno” ili „Ne, to nisam ja.” Ponekad se vratimo, nešto izbacimo ili jedna rečenica otvori cijelo novo poglavlje.
Razgovori, materijali i rukopis tijekom suradnje ostaju povjerljivi. Vi ne morate sjediti pred praznim dokumentom i pokušavati napisati knjigu. To je dio koji preuzimam ja.
Najbolji kompliment ghostwriteru?
Vjerojatno je nešto što čitatelj nikada neće reći. Ne: „Baš se vidi da je ovo napisao izvrstan ghostwriter.” Nego: „Dok sam čitao, imao sam osjećaj kao da mi ti ovo pričaš.”
Tada znam da je posao napravljen. Ghostwriter ne treba biti najglasnija osoba u knjizi. Trebao bi gotovo nestati i ostaviti prostor autoru.
Želite vidjeti kako od razgovora, bilježaka i iskustava nastaje rukopis? Pročitajte kako izgleda moja ghostwriting suradnja.
Vi pričate. Ja pišem. Knjiga zvuči kao vi.
Pogledajte kako izgleda suradnja korak po korak: od prvog razgovora i bilježaka do gotovog rukopisa.