Ponekad drugi prepoznaju našu priču mnogo prije nego što je sami počnemo ozbiljno shvaćati.
Gotovo svaki tjedan netko mi kaže istu rečenicu: „Puno ljudi govori mi da bih trebao napisati knjigu.” Ponekad je to poduzetnik koji je krenuo od nule, sportaš, žena kojoj je jedno iskustvo potpuno promijenilo život ili čovjek koji je izgubio gotovo sve pa počeo ispočetka.
Najčešće odmah slijedi i ograda: „Ali ne znam bi li to ikoga zanimalo.” Upravo je tu vrijedno zastati. Ako vam različiti ljudi godinama govore da biste trebali napisati knjigu, možda čuju nešto što ste vi, živeći vlastiti život, prestali čuti.
Možda drugi vide nešto što vi više ne vidite
Nedavno sam razgovarala s čovjekom koji mi je rekao: „Toliko ljudi govori mi da napišem knjigu da mi je već neugodno svaki put odgovoriti da hoću.” Nasmijala sam se, ne njemu, nego zato što tu rečenicu dobro poznajem.
Kada godinama živimo vlastiti život, prestajemo primjećivati koliko je neobičan. Selidba na drugi kraj svijeta, tvrtka izgrađena od nule, ljubav koja je preživjela četrdeset godina, gubitak nakon kojeg smo ponovno učili živjeti – nama su to dijelovi života. Drugome mogu biti priča.
Nama je to život. Drugome je priča.
Možda zato drugi ponekad prepoznaju našu knjigu prije nas.
Zanimljiv život nije automatski knjiga
To što ste mnogo toga proživjeli ne znači nužno da trebate napisati kronologiju svega što vam se dogodilo. Knjiga nije popis događaja. Dobra knjiga traži nit, pitanje ili promjenu – nešto zbog čega jedan događaj pripada uz drugi i čitatelju govori: „Ovo nije samo ono što mi se dogodilo. Ovo je ono što sam iz toga razumio.”
Tamo počinje knjiga.
„Ali moj život nije ništa posebno”
To iznenađujuće često čujem od ljudi koji mi deset minuta poslije ispričaju nešto zbog čega prestanem zapisivati i samo slušam. Problem je u tome što često tražimo spektakl. Mislimo da životna priča mora sadržavati svjetski rekord, milijune eura, rat, slavu ili barem fotografiju s nekim vrlo poznatim.
Ljude ne diraju savršeni životi. Diraju ih istiniti.
Ne pamtimo samo pobjede. Pamtimo sumnju prije odluke, cijenu koju je netko platio, pogrešku koju si dugo nije mogao oprostiti, humor kojim je preživio nešto teško i način na koji je nakon svega ustao. Upravo se ondje najčešće skriva knjiga.
Pa trebate li poslušati ljude koji vam govore da napišete knjigu? Možda. Ne zato što oni znaju kakva bi ta knjiga trebala biti, nego zato što su možda prepoznali nešto čemu se stalno vraćate, nešto što žele ponovno čuti ili nešto što vrijedi sačuvati.
Prije nego što otvorite prazan dokument, zapitajte se: „Što oni čuju u mojoj priči što ja više ne čujem?” Odgovor bi vas mogao iznenaditi. A možda se upravo ondje nalazi početak vaše knjige.
Ako želite otkriti postoji li u vašoj priči knjiga i kakav bi oblik mogla imati, ispričajte mi svoju ideju i dogovorite uvodni razgovor.
Drugi već vide vašu knjigu. Vrijeme je da je napišete.
Ako je želite napisati sami, ne morate to raditi sami. Kroz mentorstvo zajedno pronalazimo nit vaše priče i vodim vas od prve ideje do gotovog rukopisa.