Za knjigu vam ne treba spektakularan život. Treba vam nešto što vrijedi prenijeti drugom čovjeku.
Jedno od najčešćih pitanja koja čujem glasi: „Misliš li da je ovo uopće za knjigu?” A onda obično slijedi objašnjenje: „Nisam poznata osoba. Nisam osvojio olimpijsku medalju. Nisam izgradio tvrtku vrijednu milijune. Moj život nije ništa posebno.”
Tu počinje zanimljiviji dio razgovora, jer možda postavljamo pogrešno pitanje.
Nije pitanje je li vaš život dovoljno velik. Pitanje je postoji li u njemu nešto što vrijedi prenijeti drugom čovjeku.
Pet uredničkih pitanja
Neću vam ponuditi kviz nakon kojeg će računalo objaviti: „Čestitamo! U vama se nalazi autobiografija od 247 stranica.” Knjige tako ne funkcioniraju. Ali ovih pet pitanja često mi pomaže otkriti krije li se iza nečijeg iskustva knjiga.
- Postoji li priča koju vam ljudi stalno traže da ponovno ispričate? Možda je riječ o poslovnom početku, putovanju, susretu ili događaju starom trideset godina. Ako ljudi redovito kažu: „Ovo moraš zapisati”, vrijedi obratiti pozornost.
- Postoji li nešto što danas znate, a voljeli biste da ste znali prije dvadeset godina? Tu često počinju dobre poslovne i stručne knjige. Ne rečenicom „Ja sam stručnjak”, nego mišlju: „Volio bih da mi je netko ovo rekao kada sam počinjao.”
- Postoji li razdoblje koje vas je promijenilo? Ne mora biti dramatično. Možda ste otišli, vratili se, promijenili profesiju, postali roditelj ili počeli ispočetka. Knjiga se često ne nalazi samo u događaju, nego u razlici između osobe koja je u njega ušla i osobe koja je iz njega izašla.
- Postoji li nešto što ne želite da nestane zajedno s vašim sjećanjem? Ime, mjesto, obiteljska priča, način na koji je vaš otac govorio ili priča o nastanku obiteljske tvrtke. Ne mora svaka knjiga biti namijenjena knjižari; neke od najvažnijih imaju publiku od deset ljudi.
- Postoji li jedna tema kojoj se cijeli život vraćate? U razgovorima, poslu, bilješkama ili pričama koje govorite prijateljima. Ponekad knjiga nije životna priča. Ponekad je to jedno pitanje koje vas prati cijeli život.
Koliko ste puta odgovorili „da”?
Zapravo, broj nije presudan. Dovoljan je i jedan odgovor zbog kojeg ste malo zastali. Knjiga rijetko počinje savršenom idejom. Mnogo češće počinje rečenicom: „Postoji nešto o čemu već dugo razmišljam.”
Tek nakon toga dolaze oblik i žanr. Možda su to memoari, autobiografija, poslovna ili stručna knjiga, obiteljska priča ili nešto sasvim peto.
Ne tražite cijelu knjigu
Ljudi često pokušavaju u glavi vidjeti naslov, korice, dvadeset poglavlja i posljednju rečenicu prije nego što napišu prvu. Ne morate. Za početak pokušajte odgovoriti samo na jedno pitanje:
Što je ono što ne želim da ostane neizrečeno?
To je bolje pitanje od „Imam li knjigu?” Knjiga će svoj oblik pronaći poslije. Najprije treba pronaći ono zbog čega vrijedi nastati.
Ako ste zastali kod barem jednoga pitanja, ispričajte mi svoju ideju. U uvodnom razgovoru možemo odrediti njezinu temu, mogući oblik i najbolji sljedeći korak.
Odgovorili ste „da“ barem jednom?
Ne morate odmah vidjeti cijelu knjigu. U jednom razgovoru zajedno ćemo odrediti temu vaše priče, njezin mogući oblik i najbolji sljedeći korak.